Ulaganje u kulturu ulaganje je u budućnost

“Finansiranje ‘Preporoda’ još nije sistemski riješeno, tako da smo prepušteni sami sebi, odnosno sredstva za organizaciju kulturnih i drugih manifestacija prikupljamo od pojedinaca, članova ‘Preporoda’ i poduzetnika koji imaju razumijevanja za kulturu. Da imamo riješeno sistemsko finansiranje, sigurno bismo mogli planirati i realizirati i mnoge zahtjevnije projekte. Što se tiče Općine i viših nivoa vlasti, do sada nismo imali nikakve finansijske podrške. Krajnje je vrijeme da se ta situacija promijeni i da oni koji odlučuju o dodjeli sredstava prepoznaju značaj kulture za svaki narod”

U posljednjih nekoliko godina Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” djeluje u tek tri općine Unsko-sanskog kantona. Takvo porazno stanje rezultat je više faktora, među kojima se posebno ističe odsustvo dostatne podrške od jedinica lokalne samouprave i resornog ministarstva, ali i sve veća pasivnost i nezainteresiranost mislećih ljudi za volonterski rad u svemu onome što je po prirodi stvari u djelokrugu rada Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”.

Pored Sanskog Mosta i Bužima, jedno od aktivnih društava “Preporoda” u Unsko-sanskom kantonu jeste i ono u Velikoj Kladuši, koje egzistira i djeluje prije svega zahvaljujući entuzijazmu nekolicine pojedinaca koji ulažu velike napore da baklja “Preporoda” i dalje svijetli u ovoj općini na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. O položaju “Preporoda” u Velikoj Kladuši, aktivnostima i projektima koje provodi njegovo rukovodstvo, kao i općenito o kulturnim prilikama u ovoj općini u intervjuu za Stav govori Sakib Selimović, dugogodišnji predsjednik BZK “Preporod” Velika Kladuša.

Sakib Selimović rođen je 1963. godine u Vučkovcima kod Gradačca. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Gradačcu. Završio je Pedagošku akademiju u Tuzli i Pedagoški fakultet u Sarajevu. U Velikoj Kladuši radi od 1992. godine kao nastavnik tehničke kulture. Od 2003. do 2019. godine obnašao je dužnost direktora OŠ “25. novembar”. Autor je triju udžbenika i triju radnih sveski za učenike osnovne škole: Osnove tehnike za 5. razred, te Tehnička kultura za 7. i 8. razred devetogodišnje škole. Predsjednik je Bošnjačke zajednice kulture “Preporod“ Velika Kladuša od 2012. godine. Oženjen je i sa suprugom Elvirom ima troje djece, sina Azura, te kćerke Azru i Ajlu. Živi i radi u Velikoj Kladuši.

 STAV: Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” u Velikoj Kladuši egzistira od 1946. godine. Nakon gašenja 1949. godine, “Preporod” je ponovo obnovljen 1996. godine. Šta je posebno važno za istaći u periodu postojanja i rada kladuškog “Preporoda”?

SELIMOVIĆ: Što se tiče rada kladuškog “Preporoda”, može se istaći da je društvo počelo s radom 16. novembra 1946. godine, kada je i osnovano, i to pod nazivom Kulturno društvo muslimana “Preporod”, Mjesni odbor Velika Kladuša. U tom periodu formirana su i druga društva na području Bihaćkog sreza. Osnovni zadatak “Preporoda” u tom periodu bilo je osnivanje i pomaganje ustanova za izdržavanje i vaspitanje omladine svih vrsta škola i zanata, kao i davanje materijalne pomoći đacima i šegrtima za izučavanje zanata. “Preporod” je pomagao u osnivanju i otvaranju čitaonica i biblioteka, muzičkih i pjevačkih horova, te općenito nastojao približiti kulturu i umjetnost narodu. U tom periodu formirane su čitaonice u Velikoj Kladuši i Vrnograču. Predsjednik je bio Sulejman Topić, a društvo je radilo do 1949. godine, kada je zabranjeno od vlasti tadašnje države. Rad “Preporoda” ponovo je obnovljen 1996. godine, kada je za predsjednika izabran profesor Džeko Bibuljica, koji je na čelu društva ostao naredne tri godine.

Nakon toga, “Preporod” je u dva navrata osam godina vodio Ešref Hadžić (od 1999. do 2003. i od 2007. do 2011). U međuvremenu od 2003. do 2007. godine na čelu “Preporoda” bila je profesorica bosanskog jezika i književnosti Bisenija Mušedinović. Od obnavljanja rada 1996. godine pa do danas “Preporod” je organizirao izložbe slika u povodu značajnih datuma za državu Bosnu i Hercegovinu i promocije knjiga poznatih bosanskohercegovačkih pisaca. Značajno je napomenuti da je 2008. godine BZK “Preporod” Velika Kladuša u Bosanskom kulturnom centru “Tuzla” u sklopu posjete “Preporodu” Tuzla izveo dramski komad Mujo Hrnjica, koji je pripremila i adaptirala za izvođenje Bisenija Mušedinović. Ovaj komad izveden je i pred kladuškom publikom u okviru manifestacije “Hrnjičine večeri”, koju je organizirao “Preporod”.

STAV: Čime ste se rukovodili kada ste se prihvatili dužnosti predsjednika velikokladuškog “Preporoda” i na šta ste posebno ponosni kada je riječ o Vašem mandatu?

SELIMOVIĆ: Na čelo “Preporoda” u Velikoj Kladuši došao sam 2012. godine. Moja i želja članova Upravnog odbora bila je da još više osnažimo “Preporod”, da obogatimo javni prostor novim kulturnim sadržajima, te da nametnemo vlastite standarde kada je riječ o kulturnoj produkciji koja se različitim povodima i prilikama nudi građanima općine Velika Kladuša. Odmah smo napravili program rada i krenuli u realizaciju. Od tada svake godine realiziramo brojne sadržaje po kojima smo već postali prepoznatljivi. Učestvujemo u svečanoj akademiji u povodu obilježavanja Dana općine, organiziramo svečane akademije u povodu Dana nezavisnosti i Dana državnosti Bosne i Hercegovine, te u saradnji s Medžlisom IZ Velika Kladuša obilježavamo Bajram. Svi navedeni sadržaji u Velikoj Kladuši imaju posebnu vrijednost ako ih se promatra u kontekstu nedavne prošlosti i nemilih dešavanja u odnosu prema državi Bosni i Hercegovini. Već nekoliko godina u organizaciji kladuškog “Preporoda” održava se i naučni simpozij “Islam i civilizacija”, na kojem se obrađuju teme od značaja za kulturu i život Bošnjaka.

Pored promocija desetaka knjiga i velikog broja stručnih predavanja iz raznih oblasti, članovi velikokladuškog “Preporoda” s posebnim pijetetom svake godine obilježavaju 31. maj, Dan bijelih traka, u znak sjećanja na zločine počinjene nad Bošnjacima Prijedora. Mislim da smo prvi na području Unsko-sanskog kantona koji smo počeli s obilježavanjem ovog datuma. Sretan sam i zbog saradnje sa zavičajnim autorima, umjetnicima, piscima, novinarima i istraživačima. Velikokladuški “Preporod” svih proteklih godina je pratio i promovirao rad većine njih i barem na simboličnoj osnovi davao na značaju svemu onome što oni rade na polju kulturne produkcije, te afirmacije bošnjačke kulture, književnosti, likovne umjetnosti, bosanskog jezika i općenito bošnjačko-muslimanskog identiteta i tradicije. Kad god smo bili u prilici, organizirali smo promocije knjiga velikokladuških književnika i pjesnika Kasima Mujagića, Ešrefa Hadžića, Mirze Huskića, ali i nekih drugih krajiških i bosanskohercegovačkih autora. U Velikoj Kladuši svoje knjige promovirali su Isnam Taljić, Admir Muhić, Hazeta Hamzić Salihović, Amir Sijamhodžić, dr. Rifet Šahinović, dr. Amir Karić, dr. Mujo Begić, dr. Fikret Midžić te mnogi drugi.

Posljednja knjiga koju smo promovirali bila je Godine borbe za slobodu, čast i dostojanstvo autora Ramiza Salkića. Ono što uvijek treba istaći i pohvaliti jeste to da se sav dosadašnji rad zasnivao na volonterizmu velikog broja pojedinaca koji se nisu štedjeli. “Preporod” ima odličnu saradnju s Medžlisom IZ Velika Kladuša, sa svim školama na području općine, s horom “El-Verdu” i kulturno-umjetničkim društvima koja djeluju u Velikoj Kladuši. Dobra saradnja postoji i s medijima NN “Reprezent”, Radio “Velika Kladuša”, Radio “Trend” i RTV USK, koji redovno prate naš rad. Cilj nam je unaprijediti tu saradnju i proširiti je i na druge organizacije i udruženja koja se bave kulturom. Saradnja s Matičnim odborom “Preporoda” u Sarajevu do sada je bila dobra i imali smo razumijevanja od predsjednika prof. dr. Senadina Lavića, koji nas je u dva navrata i posjetio. Što se tiče finansijskih sredstava, do sada nismo imali pomoći od Matičnog odbora. Prema najavama novog predsjednika “Preporoda” prof. dr. Sanjina Kodrića, slijede bolji dani za BZK “Preporod” BiH. Bude li tako, sve to će se zasigurno odraziti i na poboljšanje uvjeta našeg rada u Velikoj Kladuši.

STAV: Većina podružnica “Preporoda” u Bosni i Hercegovini ima problem sa smještajem. Da li “Preporod” u Velikoj Kladuši ima kancelariju i kakva je podrška vašem radu od općinskih vlasti?

SELIMOVIĆ: Kao i kod načina finansiranja “Preporodovih” potreba, i situacija oko smještaja je gorući problem svih proteklih godina. Radimo bez adekvatnog prostora, tj. nemamo svoj prostor. Knjige, postojeću arhivu i drugu dokumentaciju čuvam kod kuće. Mnoge donacije koje su nam nuđene za popunu biblioteke knjigama nismo ostvarili isključivo zbog nepostojanja prostora. Duži niz godina bezuspješno pokušavamo da osiguramo prostor. Imali smo ponudu od “Agrokomerca” da nam iznajme kuću na Starom gradu. Međutim, kako je u nju potrebno dosta ulaganja, a sam status “Agrokomerca” nije još u potpunosti riješen, bili smo primorani odustati od te ponude.

Čekamo završetak Centra za kulturu “Zuhdija Žalić” u Velikoj Kladuši pa se nadamo da će i za “Preporod” biti mjesta u tom prostoru. Ohrabruje me činjenica da je predsjednik “Preporoda” BiH Sanjin Kodrić obećao iznaći sredstva za izgradnju kuće “Preporoda” u Velikoj Kladuši, uz preduvjet da Općina Velika Kladuša dodijeli zemljište za izgradnju. Planiramo u martu s predsjednikom Kodrićem i predstavnicima “Preporoda” iz Sarajeva posjetiti predstavnike Općine Velika Kladuša i razgovarati o statusu “Preporoda” u Velikoj Kladuši. Finansiranje “Preporoda” još nije sistemski riješeno, tako da smo prepušteni sami sebi, odnosno sredstva za organizaciju kulturnih i drugih manifestacija prikupljamo od pojedinaca, članova “Preporoda” i poduzetnika koji imaju razumijevanja za kulturu, kao što su vlasnici firmi “Lizis”, “Euro-Itex”, “Amelšeh”, “Hurma”, PIP i dr.

Nedostatak sredstava ograničava nam rad i onemogućava iznajmljivanje adekvatnog prostora za smještaj arhive i druge dokumentacije. Da imamo riješeno sistemsko finansiranje, sigurno bismo mogli planirati i realizirati i mnoge zahtjevnije projekte. Što se tiče Općine i viših nivoa vlasti, do sada nismo imali nikakve finansijske podrške. Krajnje je vrijeme da se ta situacija promijeni i da oni koji odlučuju o dodjeli sredstava prepoznaju značaj kulture za svaki narod, jer ulaganje u kulturu je ulaganje u budućnost, a čiji se plodovi kasnije ubiru. U uvjetima nedovršene zgrade Doma kulture u Velikoj Kladuši pozitivna strana kod organizacije izložbi, promocija, predavanja i svečanih akademija jeste to što nam općinske vlasti bezuvjetno daju na raspolaganje salu Općinskog vijeća.

STAV: Već se godinama u organizaciji kladuškog “Preporoda” organizira naučni skup na različite teme. Tim povodom, u Veliku Kladušu dolazila su mnoga značajna imena iz naučnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine i regije. Kako uopće uspijevate sve organizirati?

SELIMOVIĆ: U proteklih nekoliko godina Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” Velika Kladuša svoj rad uglavnom je bazirala na organizaciji sadržaja i manifestacija po kojima smo postali prepoznatljivi kako u Velikoj Kladuši, tako i u Unsko-sanskom kantonu i šire. Svi kulturni događaji koje smo organizirali imali su visok nivo kulturne i umjetničke vrijednosti. Jedna od manifestacija po kojoj smo poznati jeste i naučni simpozij pod nazivom Islam i civilizacija, a koji se svake godine održava u martu u povodu obilježavanja Svjetskog dana islamske kulture, mira, dijaloga i filma, koji, evo, već sedam godina uspješno realiziramo. Cilj ovog simpozija jeste unapređenje kulture dijaloga u našem gradu, gdje između ostalog o nekim temama pokušavamo razgovarati na drugačiji način, odnosno na bazi naučnih činjenica kako bismo ih približili građanima Velike Kladuše. Od 2012. godine, otkad se održava ovaj simpozij, izloženi su deseci radova uglednih naučnih i akademskih radnika iz Bosne i Hercegovine i regije, a na razne teme, poput: Islam i civilizacija, Znameniti Krajišnici u kulturi Bosne i Hercegovine, Uloga žene u savremenom društvu, Islam i mediji, Multikulturalnost Bosne i Hercegovine,Obrazovanje i kultura Bošnjaka i dr. Negativna strana svega jeste da zbog finansijske situacije nismo bili u prilici publicirati navedene radove u prikladan zbornik radova.

STAV: Položaj kulture u lokalnim zajednicama u USK posljednjih godina ni izbliza nije na potrebnom nivou. Kulturna produkcija sve je slabija, a i ono malo sadržaja koji se organiziraju sve su češće vrlo spornog kvaliteta i estetsko-umjetničkog nivoa. Čini se da je posebno izražen problem nedostatka publike zbog koje se i organiziraju kulturni sadržaji. Kakvo je stanje u Velikoj Kladuši kad je riječ o odzivu publike?

SELIMOVIĆ: Što se tiče položaja kulture na području Velike Kladuše, mogu reći da je iz godine u godinu sve manje kvalitetnih kulturnih sadržaja i sve je manje publike. Dugogodišnja nebriga za kulturu i minimalna izdvajanja za kulturne sadržaje doveli su do toga da i oni svijetli kulturni događaji, koji su privlačili veliki broj posjetilaca i imali zavidnu estetsku i umjetničku vrijednost, pomalo gube bitku sa sadržajima sumnjivog kvaliteta. Organizatori sve više pribjegavaju organiziranju koncerata tzv. “narodne muzike” s izvođačima upitnog kvaliteta kako bi što brže i što lakše došli do zarade. Te koncerte organiziraju za vrijeme praznika, kada je u najvećem broju prisutna i naša “dijaspora”, a koja ih masovno posjećuje.

Ima i svijetlih primjera kada je riječ o kulturnim sadržajima. Jedan od njih jeste i simpozij “Islam i civilizacija”, koji svake godine okupi veliki broj profesora, imama, javnih i kulturnih djelatnika, privrednika, uglednih članova zajednice. Zadovoljni smo i posjetom prilikom organiziranja svečanih akademija povodom 1. marta i 25. novembra, kojima prisustvuje veliki broj građana Velike Kladuše. Izložbe slika koje smo organizirali i pojedine promocije knjiga i nisu baš bile posjećene onako kako bi trebale s obzirom na mali odziv građana Velike Kladuše s jedne strane, a veoma brojnu skupinu prosvjetnih radnika i državnih službenika koji bi trebali, a na koncu i morali biti ciljna publika. Trebalo bi još više raditi u osnovnim i srednjim školama na popularizaciji kulturnih sadržaja koji imaju umjetničku vrijednost i učiti učenike kako da razlikuju umjetnost od “kvaziumjetnosti”, tačnije kiča i šunda, te kako da prihvate i uživaju u prvom, a klone se i gnušaju drugog.

To je dugotrajan proces i zbog toga bi trebalo još danas početi više novca ulagati u kulturu, u afirmiranje ljudi koji proizvode ili pomažu prava umjetnička djela i vrhunske kulturne sadržaje, ulagati u slikare, muzičare, pisce, naučne radnike, odnosno približiti kulturu narodu kroz viziju i djela onih koji su najpozvaniji da kultiviraju široke narodne mase. Takvim pristupom vratili bismo se na početnu misiju zbog koje je “Preporod” i nastao. Vrlo nepovoljna okolnost za bogatiju kulturnu ponudu u Velikoj Kladuši jeste i nepostojanje centra za kulturu. Iako je zgrada napravljena, njena unutrašnja adaptacija traje već osam godina i nikako da se radovi dovedu do kraja. To je još jedan od pokazatelja odnosa prema kulturi u Velikoj Kladuši. Ja sam i dalje optimista jer još ima mnogo pojedinaca koji se bore da u Velikoj Kladuši bude sadržajnog i kvalitetnog kulturnog života. Među takvima su i članovi ekipe mladih ljudi koji su nedavno otvorili “Alternativni dom kulture”, u kojem se održavaju određeni kulturni sadržaji.

Izvor: Amir Sijamhodžić / Stav