Bista dr. Safvet-bega Bašagića: Svečana ceremonija u Sarajevu

U Sarajevu, u Parku Jelene Vitas, prekoputa zgrade Direkcije Bošnjačke zajednice kulture, nekadašnjeg Doma društva „Gajret“, 8. maja 2026. godine upriličena je svečana ceremonija otkrivanja i javnog predstavljanja biste književnog, kulturnog i društvenog barda dr. Safvet-bega Bašagića u povodu 155. godišnjice njegova rođenja.

Izradu biste inicirala je i realizirala Bošnjačka zajednica kulture, a autor biste je akademski skulptor Adis Lukač. Ceremonija je održana kao sastavni dio kulturnog programa Dana Kantona Sarajevo i Dana Općine Centar Sarajevo, uz podršku Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva kulture i sporta, Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva i Općine Centar Sarajevo te Turističke zajednice Kantona Sarajevo i Ambasade Slovačke Republike u Bosni i Hercegovini. Prilikom ceremonije prigodni kulturni program izveli su mezzosopranistica Amila Ravkić uz pratnju na gitari Elvira Solaka te učenici Prve gimnazije u Sarajevu Ahmed Topčić, Nejira Alibegović i Sara Gorušanović uz pratnju na gitari Fatiha Halilagića s recitalom Bašagićeve poezije. Uz učenike Prve gimnazije kao škole čiji je učenik i profesor bio Bašagić te Osnovne škole „Safvet-beg Bašagić“ i drugih sarajevskih škola i mnogobrojne građane, ceremoniji su prisustvovale i brojne zvanice iz kulturnog, društvenog i političkog života Bosne i Hercegovine te predstavnici diplomatskog kora, uključujući premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka, ministra kulture i sporta Kenana Magodu, ministricu za odgoj i obrazovanje prof. Naidu Hota-Muminović, ministricu za nauku, visoko obrazovanje i mlade prof. dr. Dušanku Bošković, gradonačelnika Grada Sarajeva Samira Avdića, načelnika Općine Centar Sarajevo Srđana Mandića, NJ. E. ambasadora Slovačke Republike u Bosni i Hercegovini Romana Hlobeňa i niz drugih. Prigodnim izlaganjima obratili su se predsjednik Bošnjačke zajednice kulture prof. dr. Sanjin Kodrić, autor biste akademski skulptor Adis Lukač, Nj. E. ambasador Roman Hlobeň, načelnik Općine Centar Sarajevo Srđan Mandić, gradonačelnik Grada Sarajeva Samir Avdić te premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk, koji su zajedno s drugim zvanicama i otkrili bistu dr. Safvet-bega Bašagića.

U nastavku donosimo uvodno izlaganje predsjednika Bošnjačke zajednice kulture prof. dr. Sanjin Kodrića:

Dr. Safvet-beg Bašagić – književni, kulturni i društveni bard

Mora i naš narod polagano rasti,

ne smije se vraćat u djetinjsko doba.

Mora i naš narod polagano cvasti,

ne smije se vraćat u položaj roba.

Epsko doba mi smo proživjeli davno

i krvavo doba bacismo za leđa,

od toga nam osta samo ime slavno

i junački spomen naših silnih pređa.

Mi stojeć’ na pragu našeg preporoda

radimo za sreću doma i naroda –

radimo koliko od ruke nam ide.

Još se našeg rada uspjesi ne vide;

al malo-pomalo i to će nadoći,

jer ko god ne želi da u tmini gine,

ko nosi na srcu dobro domovine –

napretku u susret mora s nama poći.

Ovako je svojim stihovima govorio dr. Safvet-beg Bašagić, stihovima u kojima je sadržana suština ideje temeljem koje je 20. februara 1903. godine osnovana današnja Bošnjačka zajednica kulture kao temeljna i najstarija organizacija kulture Bošnjaka, bošnjačka kulturna matica i svjetska kulturna zajednica bošnjačkog naroda, tad kao društvo „Gajret“, čiji je jedan od osnivača i prvi predsjednik bio upravo Bašagić. Ali, ovi stihovi i mnogo su više od toga – to je poetski, pjesnički sublimiran cijeli prekretno važan ne samo kulturni već i najširi društveni program koji je ukupnost Bosne i Hercegovine nastojao voditi putem cjelokupnog društvenog preporoda i napretka, a naročito putem izgradnje modernog i prosvijećenog evropskog društva, uz puno uvažavanje svih živih vrijednosti tradicije. I tako je, „malo-pomalo“, kako to veli Bašagić, nastajao svijet u kojem mi živimo danas, tako smo nastajali današnji mi, barem u onom boljem obliku nas samih, izrastajući na ramenima – djelima i ostvarenjima naših velikih prethodnika, „standing on the shoulders of giants“, kako je to još 1676. godine, u jednom od ključnih trenutaka evropskog prosvjetiteljstva, zapisao znameniti engleski matematičar, fizičar, astronom i filozof prirode Isaac Newton, jedan od najutjecajnijih naučnika u povijesti, zahvalan posebno svojim prethodnicima na temeljima koje je kreativno nastavio njegov vlastiti genij, ali i svjestan da svaki kasniji uspjeh dugujemo na naročit način i onima prije nas. Jedan od tih naših giganata ili divova na kojima temeljimo i naše vrijednosti danas i ovdje bio je, po mnogo čemu prije svih drugih, upravo dr. Safvet-beg Bašagić, naš književni, kulturni i društveni bard.

Rođen u Nevesinju 6. maja 1870., a umro u Sarajevu 9. aprila 1934. godine, Bašagić je svoj nedugi život proveo u stalnom nastojanju upravo s ciljem sveopćeg kulturnog i najšireg društvenog preporoda i napretka, bivajući uvijek inicijator i generator, zasnivač i pokretač – prvak u istinskom smislu riječi. Pored svega ostalog, bio je i predvodnik bošnjačkog književnog, kulturnog i društvenog preporoda krajem 19. i početkom 20. st., otac novije bošnjačke i jedan od otaca novije bosanskohercegovačke književnosti i moderne kulture Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, uključujući pokretanje prvog bošnjačkog književnog i kulturnog časopisa Behar te razvoj novije poezije, proze i drame u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj književnoj praksi, začetnik bosnistike, ali i orijentalne filologije te književne, kulturne i društvene historiografije kao naučnih disciplina u Bosni i Hercegovini, prvi bošnjački doktor humanističkih nauka, član, potpredsjednik i predsjednik Bosanskog sabora kao prvog modernog parlamenta u Bosni i Hercegovini, poliglot, erudit i polihistor i štošta drugo – istinski plemić duha i znanja, no koji, međutim, nije ostao zatvoren u intelektualnim „dvorima od biljura“, već se svojim aktivizmom i angažmanom predavao cjelini života i njegovim izazovima, ne štedeći se na putu općeg dobra – „za sreću doma i naroda“, kako je to kazao svojim stihom. Tako je 1903. godine utemeljio i društvo „Gajret“, današnju Bošnjačku zajednicu kulture, koja je suštinska sublimacija svih ranijih Bašagićevih nastojanja – narodna institucija sveopćeg preporoda i napretka, kulture i identiteta, prosvijećenosti, znanja i društvene akcije za opću dobrobit, odnosno narodna institucija kulturno-identitetske i epistemološke samosvijesti i društvene odgovornosti bez koje njezin narod, kao ni cjelina društva, ne može smisleno postojati niti razvijati se u svoj svojoj punini. A da je to tako, uz mnogobrojne druge primjere, može posvjedočiti i činjenica da je, tek ilustracije radi, upravo Bašagićev „Gajret“, odnosno današnja Bošnjačka zajednica kulture svojim kulturno-prosvjetnim radom odškolovala čak dvije trećine bošnjačkih intelektualaca i intelektualki do Drugog svjetskog rata, dakle više nego ijedna druga institucija ikad prije i ikad kasnije u Bosni i Hercegovini, stvorivši bošnjačku i bosanskohercegovačku intelektualnu i društvenu elitu, sve to uz svoju još širu ulogu u svim sferama kulture i društveno odgovornog rada i djelovanja.

Kao naš pređaš, dr. Safvet-beg Bašagić bio je idealist, ali ne i zabludni sanjar, bio je bolja, najbolja verzija nas – ono što bismo i mi mogli biti da imamo njegovu svijest i samosvijest, odgovornost i predanost. Dugi niz godina i desetljeća koji je prošao od Bašagićeva vremena do nas danas pokazuje, međutim, i to da mi – takvi kakvi jesmo – često nismo dostojni Bašagića i njegova sveukupnog književnog, kulturnog i društvenog rada i djelovanja. Jer, ako ćemo biti iskreni prema sebi samima, mi kao društvo i ne znamo dokraja ko je to, zapravo, bio Bašagić. O tome svjedoči i naš današnji čin – to da bistu dr. Safvet-bega Bašagića postavljamo i, kao mjesto pamćenja i sjećanja, u naš kulturni prostor upisujemo tek danas – zakašnjelo i bez pune društvene percepcije o njegovoj krucijalnoj, fundamentalnoj važnosti. Ne bi bilo primjereno u ovom svečanom trenutku spominjati kakav je naš sveukupni društveni odnos prema današnjoj Bošnjačkoj zajednici kulture kao instituciji koju je Bašagić osnovao prije više od 123 godine kao doslovno „slamku spasa“ za cjelinu naroda i društva i sa sviješću o njezinoj trajnoj nužnosti za narod i domovinu.

Ipak, hvala svima koji su danas ovdje i koji svojim dolaskom pokazuju da zajednički imamo nade ići Bašagićevim putem „za sreću doma i naroda“. Posebno hvala autoru biste – akademskom skulptoru Adisu Lukaču za njegovu snažnu vajarsku interpretaciju Bašagićeva lika te naročito hvala Ambasadi Slovačke Republike u Bosni i Hercegovini i NJ. E. ambasadoru Romanu Hlobeňu na višestrukoj saradnji i podršci, a posebno na brizi za Bašagića i njegovo djelo koja je često veća i iskrenija od brige u Bašagićevoj domovini – hvala im, dakle, i na tome što nas kontinuirano podsjećaju na važnost Bašagića i na to kako se o vrijednostima treba voditi računa. Osobito hvala i načelniku Općine Centar Sarajevo gosp. Srđanu Mandiću, koji je bez ikakve zadrške omogućio da Bašagićeva bista napokon dospije ovdje gdje pripada – u Sarajevo i pred instituciju koju je Bašagić osnovao kao trajno opće dobro, kao i gradonačelniku Grada Sarajeva gosp. Samiru Avdiću, podržavaocu mnogočega korisnog i važnog za grad Sarajevo i njegove ljude i vrijednosti. Posebna zahvalnost pripada i Kantonu Sarajevo, naročito premijeru gosp. Nihadu Uku, Ministarstvu kulture i sporta i ministru gosp. Kenanu Magodi, Ministarstvu za odgoj i obrazovanje i ministrici prof. Naidi Hota-Muminović te Ministarstvu za nauku, visoko obrazovanje i mlade i ministrici prof. dr. Dušanki Bošković, odnosno Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Federalnom ministarstvu kulture i sporta te Turističkoj zajednici Kantona Sarajevo, bez kojih ova bista, kao ni rad i djelovanje Bošnjačke zajednice kulture, posebno u pojedinim segmentima, ne bi bili mogući, niti bi ova institucija kao grandiozno Bašagićevo nastojanje iz 1903. godine mogla postojati.

Ne samo iz zahvalnosti i poštovanja prema jednom od svojih osnivača i prvom predsjedniku, nego baš i zbog bašagićevske svijesti o stalnoj nužnosti rada i djelovanja „za sreću doma i naroda“, Bošnjačka zajednica kulture kontinuirano je posvećana (i) Bašagiću i njegovu književnom, kulturnom i društvenom djelu i kao pojedinačnoj pojavi i kao paradigmatskom modelu. Između ostalog, to smo bili i 2020. godine, kad smo otkupili Bašagićevu rodnu kuću u Nevesinju s ciljem njezine rekonstrukcije i transformacije u kulturni i muzejsko-galerijski centar, što smo djelomično i ostvarili uz raniju podršku Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica te Ambasade Slovačke Republike u Bosni i Hercegovini i Slovačke agencije za međunarodnu razvojnu saradnju – SlovakAid. Isti je slučaj i s ekskluzivnom izložbom Istočno od zapada, zapadno od Istoka, također u saradnji sa Slovačkom ambasadom i Univerzitetskom bibliotekom u Bratislavi, a kad smo prvi put domaćoj javnosti predstavili znamenitu Bašagićevu rukopisnu i orijentalnu zbirku, koja je po svojem značaju i vrijednosti uvrštena u listu UNESCO-ve svjetske dokumentarne baštine „Pamćenje svijeta“ (Memory of the World). To činimo i uspostavom digitalnog repozitorija Bašagić s ciljem sistemskog institucionalnog prikupljanja, digitalizacije i globalne prezentacije Bašagićeve kulturne ostavštine te arhivske i dokumentarne građe u vezi s Bašagićevim životom i djelom, uključujući i naučna istraživanja u vezi s Bašagićem i njegovim sveukupnim radom, kao i na niz drugih načina, sve to uz mnogobrojne druge kulturne, naučne i izdavačke aktivnosti Bošnjačke zajednice kulture. Pri svemu ovom, Bašagićeva bista u svoja druga dva istovjetna primjerka bit će postavljena i u Kulturnom i muzejsko-galerijskom centru Bošnjačke zajednice kulture „Rodna kuća dr. Safvet-bega Bašagića“ u Nevesinju te u Bratislavi, gdje se u Univerzitetskoj biblioteci čuva njegova svjetski vrijedna kulturna zaostavština.

Na kraju, bista dr. Safvet-bega Bašagića konačno je i u Sarajevu – ona je danas ovdje i kao naš zakašnjeli, predugo čekani dug prema Bašagiću, ali i kao trajni podsjetnik na vrijednosti koje u konačnici znače našu budućnost i naš život, vrijednosti koje je među nama utemeljio i na koje nas je uputio upravo dr. Safvet-beg Bašagić, naš književni, kulturni i društveni bard.

Prof. dr. Sanjin  Kodrić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture