Abdulah Sidran: 2. 10. 1944. – 23. 3. 2024.

U Sarajevu je 23. 3. 2024. godine preminuo akademik Abdulah Sidran, jedan od najznačajnijih pjesnika novije bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, istaknuti televizijski i filmski scenarist, dramatičar, romansijer, prozaist i publicist.

Rodio se u 2. 10. 1944. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovu školu i gimnaziju te studirao na Filozofskom fakultetu. U književnosti se javio šezdesetih godina 20. st. u generaciji tad mladih pisaca poznatih i pod imenom „šezdesetosmaši“, s novim i drugačijim književnim prosedeom, da bi u kasnijim godinama izrastao u živućeg klasika bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti. Bio je prije svega pjesnik, pri čemu je njegov pjesnički senzibilitet obilježio i njegov ukupni književni rad. Između ostalog, objavio je niz pjesničkih knjiga: Šahbaza (1970), Kost i meso (1976), Bolest od duše (1988), Sarajevska zbirka (1991), Sarajevski tabut (1994), Dvije grafike, dvije pjesme: poetsko-likovna mapa (sa Safetom Zecom, 1994), Planeta Sarajevo (1995), Zašto tone Venecija (1996), Sarajevska zbirka i druge pjesme (1997), Morija (2006), Pjesme poslije rata (2006), Izabrane pjesme (2007), Dobročinitelj (s Mersadom Berberom, 2008) i Suze majki Srebrenice: 11. juli 2007. (2009), scenarije:  Jegulje putuju u Sargaško more (1979), Veselin Masleša (1981), Sjećaš li se Dolly Bell (1981), Otac na službenom putu (1985), Povratak Katarine Kožul (1989), Kuduz (1989), Praznik u Sarajevu (1990–1991), Savršeni krug (1997), (A)torzija (2002) i „Tvrđava“ Meše Selimovića: dramatizacija i scenarij (2004), drame Otac na službenom putu (1983), U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce (2002) i Prvi put s ocem na izbore (2006), romane i prozne knjige: Potukač (1971), Sjećaš li se Dolly Bell (1982), Zdravo Bosno, stižem iz Sarajeva (1996), Otkup sirove kože (2011), Oranje mora (2015) i A Nurija veli (2022) te brojne publicističke i druge radove. Izabrana djela objavljena su mu 2004. godine, a bio je zastupljen i u svim značajnijim antologijama savremene bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, kao i u edicijama Savremena književnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u 50 knjiga (1984/85), Muslimanska književnost XX vijeka (1991) te Bošnjačka književnost u 100 knjiga (1999, 2023) Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“.

Za svoj književni rad dobio je brojna domaća i inostrana priznanja i nagrade: Godišnja nagrada Udruženja književnika Bosne i Hercegovine (1979), Godišnja nagrada izdavačkog preduzeća „Svjetlost“ (1979), Zmajeva nagrada Matice srpske (1980), Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (1986), Nagrada za slobodu govora i izražavanja Fondacije za slobodu govora i izražavanja (SAD, 1993), Nagrada slobode PEN centra Francuske (1994), Premio letterario della Fondazione Laboratorio Mediterraneo (1996), Nagrada „Skender Kulenović“ (2002), Godišnja nagrada Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ (2002), Bosanski stećak – nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine za životno djelo (2004), Premio letterario dedicato a Umberto Saba (2005), Velika plaketa Kantona Sarajevo (2006), Nagrada „25. novembar“ (2018)… Između ostalog, bio je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine i jedan od osnivača PEN centra Bosne i Hercegovine te redovni član Akademije nauke i umjetnosti Bosne i Hercegovine i jedan od osnivača Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti.

Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ porodici, rodbini, prijateljima i kolegama Abdulaha Sidrana, kao i ukupnoj javnosti, izražava saučešće zbog njegove smrti.