Obraćanje predsjednika BZK “Preporod” povodom svečanog obilježavanja Dana Bošnjaka

Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ nije tek jedan od niza oblika nacionalnog udruživanja Bošnjaka – naprotiv, „Preporod“ je najstarija i temeljna ustanova kulture Bošnjaka, s tradicijom dužom od jednog stoljeća. Nastao iz društava „Gajret“ i „Narodna uzdanica“ iz 1903, odnosno 1924. godine, „Preporod“ je na sudbinski važne načine obilježavao život Bošnjaka tokom proteklih gotovo 120 godina, ali i dijelio cjelinu sudbine bošnjačkog naroda. A to su neki od ključnih razloga zašto danas ovdje, u organizaciji „Preporoda“, obilježavamo svoj dan – Dan Bošnjaka i zašto to radimo prvenstveno kroz kulturu.

Dan Bošnjaka dan je koji se, u smislu simbolike datuma, vezuje za Prvi bošnjački sabor, taj veliki bošnjački svenarodni skup koji je održan u opkoljenom Sarajevu 27. i 28. septembra 1993. godine, a kad je, uz niz drugih važnih odluka, donesena i svenarodna odluka kojom su Bošnjaci revitalizirali svoje stvarno, povijesno narodno ime „Bošnjak“. Taj dan ima duboku, fundamentalnu simboličku vrijednost jer označava i onaj povijesno prekretni, sudbinski trenutak kad su se, uprkos Agresiji i opsadi u kojoj su bili zatočeni, Bošnjaci izborili za slobodu svojeg identiteta, čime su se, nakon niza desetljeća, izborili ne samo za neotuđivo pravo na svoje stvarno ime već i za suštinsko pravo na svoje jastvo, na ono što stvarno jesu. Bio je to trenutak simboličkog bošnjačkog skidanja okova sa sebe i svojeg ja, sa svojeg kolektivnog mi, bio je to trenutak prisjećanja desetljećima ideološki zabranjivanog i stoga potisnutog i zaboravljenog sebe, trenutak izlaska iz prisilne individualne i kolektivne identitetske amnezije, trenutak povratka sebi i, konačno, trenutak slobode!

Bošnjaci su stari narod upravo odavde, iz srca Evrope – oni su, kao i svi drugi ovdašnji ljudi i narodi, svoji na svom u Bosni, kako u sadašnjoj, tako i u povijesnoj Bosni, čije su granice neizbrisivo iscrtane stećcima i drugim našim predačkim grobištima. I kao svaki drugi narod, Bošnjaci su to oduvijek znali i slobodno se nazivali svojim imenom, istim onim imenom pod kojim su ih prepoznavali i kojim su ih zvali i svi drugi, kako to svjedoče mnogobrojni domaći i strani povijesni izvori. Tako je to bilo sve do kraja 19. st. i vremena nacionalnog romantizma na Slavenskom jugu, kad pod utjecajem izvanbosanskih nacionalnih ideja i ideologija započinju procesi nacionaliziranja Bošnjaka pod tuđa nacionalna imena.

Od šezdesetih, a posebno od sedamdesetih godina 20. st., javljat će se i sve intenzivnije odvijati i sasvim suprotni procesi – procesi nacionalne emancipacije Bošnjaka, najprije kroz povratak nazivu „Musliman“ u etničkom, a onda i u nacionalnom smislu, a čemu je svoj suštinski važan doprinos dao i niz intelektualaca koje su svojim kulturnim radom znatno ranije iznjedrili i „Gajret“ i „Narodna uzdanica“, odnosno sam „Preporod“. Taj proces nacionalne emancipacije Bošnjaka svoj vrhunac imat će upravo na Prvom bošnjačkom saboru, kojem će ovaj emancipatorski zamah dati baš Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“, gdje su se razvile prve ideje o nužnosti povratka povijesnom narodnom imenu „Bošnjak“.

U pitanju je, dakle, direktna veza „Preporoda“ i revitalizacije bošnjačkog nacionalnog imena na Prvom bošnjačkom saboru 1993. godine, odnosno to je direktna veza „Preporoda“ i Dana Bošnjaka.
Dan Bošnjaka kao svečani, praznični dan nije, međutim, nikakva novina. On se već godinama praznuje među Bošnjacima izvan Bosne i Hercegovine – u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Hrvatskoj i drugdje, dakle na granicama i marginama bošnjačkog naroda. Lično vjerujem da je vrijeme da se to, napokon, desi i u centru – u Sarajevu, gdje je već jednom, 2017. godine, upriličena svečana akademija ovim povodom, ali nažalost bez kontinuiteta. Jer, nerijetko se upravo na margini osjeti ono što je stvarno stanje i ono što su stvarne potrebe jednog naroda ili bilo koje druge zajednice kao cjeline, a koje nisu uvijek i nužno onakve kakvima se na prvi pogled čine (samo čine!) iz centra i svega onog što su prednosti centralne perspektive, kako nas to na brojnim sličnim primjerima može podučiti kulturna i društvena historija i Bošnjaka i drugih naroda.

Iako su na Prvom bošnjačkom saboru povratili svoje stvarno ime i tako simbolički označili svoje identitetsko oslobođenje, Bošnjaci još uvijek u praksi nisu doživjeli punu identitetsku slobodu i sva prirodna prava koja su s ovim u vezi. Tako je to i u bošnjačkoj dijaspori, u domovinskim zemljama, ali tako je to i u matici, u Bosni i Hercegovini, i to ne samo u bosanskohercegovačkom entitetu koji se zove „Republika Srpska“, gdje se čak i djeci uskraćuje elementarno pravo na maternji, bosanski jezik, i to u 21. st. Tako je to, uostalom, i u nama samima, jer mnogi Bošnjaci, čak i onda kad to ne žele, svoj identitet doživljavaju i dalje krhko i nesigurno, a što ne treba čuditi niti osuđivati jer u pitanju je tek jedna od dugotrajnih posljedica višedesetljetnih procesa zabranjivanja i poricanja bošnjaštva, kao i bošnjačke identitetske mimikrije i nekoć nužnog življenja u tuđim predstavama o sebi. Dobro to znamo, i lično to u mnogim prilikama osjećamo, ali često nismo toga dovoljno svjesni, a nekad nemamo hrabrosti da na to javno ukažemo.

Bošnjaci su, dakle, i dalje narod čiji se identitet negira i marginalizira, i u Bosni i Hercegovini i izvan zemlje, odnosno Bošnjaci se još uvijek bore za pravo svojeg identiteta u životnoj stvarnosti. Bošnjaci, zato, i u matici trebaju svoj dan – Dan Bošnjaka, između ostalog i kao dan prisjećanja na jedan od najznačajnijih trenutaka u svojoj povijesti, posebno novijoj, ali i kao dan i dalje potrebne (re)afirmacije vlastitog identiteta. Također, Danom Bošnjaka Bošnjaci iz matice povezuju se s Bošnjacima iz domovinskih zemalja i dijaspore i tako grade i održavaju svijest o jedinstvenom narodnom biću.

Identitet jednog naroda jeste prije svega u njegovoj kulturi. To kazuju i savremene kulturalne i društvene teorije, a to dokazuje i povijest Bošnjaka. Jer, upravo kroz kulturu kao suštinsku sadržinu identiteta jednog naroda Bošnjaci su uspjeli preživjeti i održati se kao narod čak i onda kad su bili dokraja ideološki negirani i u potpunosti društveno-politički marginalizirani. Zato Dan Bošnjaka slavimo prvenstveno kulturom – upravo nas kultura uvezuje u jedinstvenu narodnu cjelinu, ali, isto tako, kultura nas povezuje sa svima drugima, s drugim ljudima i drugim narodima, i u Bosni i Hercegovini i širom svijeta. Kulturom slavimo vlastite vrijednosti koje nas čine narodom, ali se kulturom otvaramo i ka drugima, ka njihovoj kulturi i njihovim vrijednostima, počev od naših susjeda, pa do cjeline čovječanstva. Kulturom, uostalom, preživljavamo i u globaliziranom svijetu današnjice, gdje su primarno kulturne specifičnosti ono što se vidi i priznaje, i tako sebi osiguravamo budućnost…

Neka je zato svim Bošnjacima sretan njihov dan – Dan Bošnjaka, a našim prijateljima neka je hvala za učešće u našem narodnom praznovanju!

Predsjednik BZK “Preporod”
Prof. dr. Sanjin Kodrić

Sarajevo, 28. 9. 2019.